objavljeno: 21.7.2020. Informacija SJEVERNA IRSKA (U.K.)
objavljeno: 15.6.2020. Informacija ARGENTINA, BUGARSKA
objavljeno: 1.4.2020. Informacija TUNIS
objavljeno: 30.3.2020. Informacija BUGARSKA
objavljeno: 20.3.2020. Informacija ENGLESKA (U.K.)
objavljeno: 5.3.2020. Informacija ŠKOTSKA (U.K.)
objavljeno: 29.2.2020. Informacija ARGENTINA
objavljeno: 27.2.2020. Informacija ŠKOTSKA (U.K.)
Serija
kovanog novca Europske monetarne unije sastoji se od osam apoena:
1, 2, 5, 10, 20 i 50 centi te 1 i 2 eura.
Prednja strana (avers) pojedinih apoena kovanica ima isti dizajn
u svih 20 članica Europske monetarne unije i 4 države koje koriste
valutu EUR i prikazuje vrijednost apoena i područje Europske
monetarne unije. Stražnja strana (revers) kovanica različitog
je dizajna za svaku državu, a svi motivi okruženi su sa 12 zvjezdica
Europske monetarne unije.
Apoeni 2 eura često se izdaju i kao posebna prigodna izdanja
te je moguće susresti se s velikim brojem različitih stražnjih
strana kovanica. Svaka od zemalja članica može izdati prigodne
kovanice apoena 2 eura jednom godišnje.
Zemlje članice eurozone: Austrija, Belgija,
Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Grčka,
Hrvatska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg,
Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal,
Slovačka, Slovenija i Španjolska.
Zemlje izvan eurozone s vlastitim euro kovanicama: Andora, Monako,
San Marino i Vatikan.
Najstariji
pronađeni materijali ukazuju da novčanice dolaze iz Kine.
Prvotno su razvijene tijekom Tang i Song dinastija u 7. stoljeću
u obliku trgovačkih potvrda i obveznica.
Potreba njihovog razvoja vjerojatno je nastala zbog težnji trgovaca
i veletrgovaca da smanje prijenos velikog broja kovanog novca
prilikom većih transakcija. Papirnati novac vrlo sličan obliku
i konceptu današnjeg papirnatog novca koristio se u Kini već
oko 1000-te godine no nema sačuvanih primjeraka. Najstariji
sačuvani primjeri papirnatog novca proizvedeni su u Kini u 13.
i 14. stoljeću. U Europi je do razvoja papirnatog novca došlo
tijekom 17. stoljeća.
Kovanicom
općenito nazivamo metalni predmet izrađen kovanjem ili lijevanjem
određene vrste ili kombinacije materijala, standardizirane dimenzije
i težine, izrađen u većem broju istovrsnih primjeraka. Izradu
kovanica potaknula je potreba za univerzalnim vrijednosnim predmetima
kako bi se točnije utvrđivala vrijednost roba i usluga.
U početku kovanice nisu imale otisnute tekstualne oznake već
jednostavne motive tako da je otežano utvrđivanje vremenskih
okvira izrade. Sačuvani pisani materijali i arheološki nalazi
upućuju na to da su prve kovanice izrađene prije više od 2700
godina na području Lydie u Maloj Aziji. Kovanice su rađene od
elektruma, prirodne slitina zlata i srebra.
Kao odgovor na znatan broj krivotvorenih papirnatih novčanica,
u Australiji je razvijena nova tehnologija izrade novčanica
na polimernom supstratu. Takve novčanice pružaju veću zaštitu
od krivotvorenja, teže se prljaju i traju nekoliko puta duže
od tradicionalnih papirnatih novčanica. Pozitivne karakteristike
polimernih novčanice prepoznate su u cijelom svijetu i trenutno
se one koriste u više od 20 zemalja.
Prva polimerna novčanica izdana je 1988. godine u Australiji.
Apoen 10 AUD prigodna je novčanica izdana povodom obilježavanja
dvjestogodišnjice osnivanja te sadrži prikaze naseljavanja.
Australija je ujedino tijekom godina postala i prva zemlja koja
je sve apoene novčanica tiskala na polimernom supstratu.